Los CARBONEROS del bosque - Carbonización de RAÍCES DE BREZO para su uso como COMBUSTIBLE y ESTUFAS

Grupa veterana drvodjelaca potaknuta je na postavljanje drvene jame, poput onih u mladosti, kako bismo mogli učiti o ovoj proizvodnoj djelatnosti vezanoj uz šumu. Fabián, Raimundo i Conrado zaduženi su za vađenje korijena vrijeska koji je sirovina za proizvodnju drvenog ugljena, a kojeg ima u izobilju u tlu unutar šume. Vrijesak je biljka koja raste između bora, da dok je mali bor ga štiti, ali kad bor naraste, osuši se, zato se i osušio, jer je sila soka iz ovoga već uzela odumirati. I ovo umire. Dakle, ovo se odnosi na vrijesak. A ako je deblo suho, bolje gori, jer je i ono od toga zelenila, ali bolje je suho. To je ono što on ima. Deblo izlazi debelo ili mršavo, ali je od vrijeska. Od crnog vrijeska. Postoji albal i postoji negral, a negral je onaj koji je najprikladniji za pravljenje drvenog ugljena. Koristi se za kovačnice, a nekada je služio za kamione koji su vozili plin, koji su njime putovali. I još par stvari koje tamo koriste. Pa moraš ga tresti da zemlja ode, da bolje gori. To je tajna toga. Posao ovih ljudi sastoji se od vađenja korijena vrijeska iz zemlje, prateći grane koje otkrivaju njihovu prisutnost. Kad se deblo ili panj pojavi, vadi se krampom i zemlja se temeljito očisti. Pa da se zemlja ukloni, da posuda zasvijetli, da bolje gori. Ovo je prekrasno prtljažnik. Trojica muškaraca dobro napreduju u svom poslu skupljanja trupaca i već su pripremili šest ili sedam vreća za koje su procijenili da im trebaju za izradu male šupe za ugljen. Krenut ćemo u izradu lonca, a zatim ga zapaliti i spaliti deblo vrijeska, o čemu se radi, da se napravi drveni ugljen za kovače i... Nekad se koristio i za plinske agregate i kamione. Lonac je okrugla rupa promjera metar i pol, čija dubina ovisi o broju trsova koji se spaljuju. Na primjer, za šest vrećica korijena vrijeska trebalo bi biti oko 40 centimetara. Nije preporučljivo da bude jako dubok jer se vatra gasi, ne vuče toliko koliko je malo plitko. Dok njihovi suputnici čupaju trsove, Felipe i Pascual posvećuju se kopanju posude u zemlji. Da bi to učinili, odabrali su šetnicu unutar šume oko koje nije bilo puno drveća. Osim panjeva vrijeska, za postavljanje drvene jame trebat će vam ognjište i borovo drvo koje se lako zapali na početku procesa. Drvosječari moraju u lonac donijeti trupce koje su sakupljali iz okoline . Kako bi imali manju težinu, preporučljivo je nositi ih čiste od prljavštine. Felipe i Pascual skoro su dovršili lonac, posložili drva oko njega i cjepanice čiste za spaljivanje. Jamu za ugljen možete pokrenuti što je prije moguće, osiguravajući da proces izgaranja bude dovršen kad padne noć. Pa, ovo je sada gotovo. Sada ćemo nastaviti s obješenjem šupe za ugljen kako bismo položili deblo tako da postane drveni ugljen. Ovo će trajati dosta dugo da izgori. Pa dodamo borovinu prvo caj da zagori jer inace vise kostaju drva jer su i mokra a sa cajem dobije na snazi ​​i onda dodamo malo drva da jos vise dobije i zatim dodamo deblo koje teško gori. Prilično je vlažno i vlaga ga, naravno, mora isušiti. Pa, palimo. Stavi ovo dolje da drži vatrene žigove. Stavite ove marke tamo, zapalite ih tamo. Ognječnice su iverje od prije nekoliko godina posječenih korijena borova, koje u sebi skupe mnogo smole i zbog toga lako izgore. Nakon što se zapale baklje u središtu jame za ugljen, ovi obrađivači drva Quintanaro uredno slažu drva oko vatre u krug. Tako da naprave neku vrstu dimnjaka. Tada sve oko njega gori, jer ako ga postavite ravno, onda se vatra zbije i ne diže se. To je isto kao npr. peć na piljevinu, u kojoj treba napraviti rupu okomito i drugu na dnu da ima propuh. Sada počinjemo postavljati deblo uokolo, zato je vatra u središtu, a onda se vatra raširi i kad, vidjet ćemo kasnije, kad dobije veliku snagu moraš malo nogom gaziti da je pritisneš, nogom da ne izgori i ne postane pepeo, jer ugljen, koliko Što cjelovitije izađe, to bolje. Inače bi ispao cisco ili roza. Kad vatra ojača, rad se sastoji od slaganja cjepanica oko nje, formirajući mali humak. Zatvaranjem izlaza vatri se ne može lako djelovati na ogrjevno drvo i stvara se veliki oblak dima koji u daljini odaje prisutnost ugljenara unutar šume. Ti korijeni moraju biti što čvršći kako između njih ne bi ulazio zrak i zato ih je potrebno slagati i namještati jedan po jedan. Dobro, morate malo iskoristiti praznine, jer će inače ostati šuplje. Nastojte da bude što čvršći, da kasnije, kad zagori, ne zagori toliko i ne izgubi toliko na volumenu. Jer naravno, ako je jako šuplje, onda se dogodi da potone ispod i postane puno pepela. Uz sve što imamo i više što tu nanesemo, sve se to stavi u posudu i tu je visina nakon 40 ili 50 cm. kad sve izgori. Sada će potrajati neko vrijeme. Od ovog trenutka vatra djeluje unutar podruma ugljena; Radi se o proizvodnji kontroliranog izgaranja bez kisika. Malo-pomalo hrpa drva za ogrjev, dok gori, smanjit će svoj volumen. Pa za ovo moramo malo pričekati, sad kad drvo ispod gori pa ga možemo zagrliti da utone unutra i sad smo ovo malo isprobali i možemo ga iskoristiti za hranu. A onda ćemo mu dati još jedan sloj naprezanja i tako dalje dok napinjanje ne nestane. Za jednu od ovih posuda za ugljen koja će imati šest vreća ili više, šest vreća ili osam, bilo bi potrebno zamijeniti je tri puta. Na početku izgaranja voda sadržana u trsovima isparava i zato se proizvodi toliko dima. Sada postoji malo vremena za odmor koje se može iskoristiti za jelo, ali bez prestanka kontrole protoka zraka. S pogledom uperenim u žeravnjak i zubima na ukusna pečena rebarca, morate povratiti potrebnu snagu da nastavite s procesom koji se, za sada, normalno odvija. Nakon jela, volumen drvenog ugljena znatno se smanjio, pa morate djelovati brzo kako se drvo za ogrjev ne bi pretvorilo u pepeo. Pa vatra je već gorela i idemo opet poklopiti, prvo ćemo malo zgnječiti pa onda zaliti sa preostalim temeljcem da završimo ćumur i pokrijemo. Usitnjeno je da vatra ide direktnije na njega i da se ne pretvori u pepeo, jer ako ga ostavimo previše šupljeg onda se pretvori u pepeo i ništa ne izbacimo. Ne dobivamo ništa. Ovo se mora pooštriti. Kao što vidite, vatra se malo amortizira i samo toplina ulazi u soj. Na kraju izgaranja ubacuju se sve preostale cjepanice koje održavaju snagu vatre. Jama za ugljen se zatim prekrije štapićima koji će pomoći bržem izgaranju. Pa, ovi štapići su stavljeni ovdje da se mogu prozračiti. Kad se plamen digne i žeravica dogori, da lakše cjepanice koje ostanu na vrhu ne izgore. Ova drva da se malo rasvijetle, jer kako je već kasno, da se malo rasvijetle, da malo izgore. Bit će noć, jer gori četiri do pet sati. Došlo je vrijeme da se ugljenača zatvori kamenim pločama koje sprječavaju ulazak kisika, jer mora doći do nepotpunog izgaranja da bi ogrjevno drvo postalo drveni ugljen, a ne pepeo. Pa kad su te ploče već izgorjele, stavi se sav žar na vrh i onda se nasipa zemlja odozgo da, kasnije, kad se ugljenar otkrije, što manje zemlje ima ugljen, to čistiji ugljen izlazi. Čak i da ne želimo, jer između kamena i kamena uvijek postoji neki otvor i zemlja se ušulja, čak i ako ne želimo. Pa, sada ćemo nastaviti s polaganjem ploča i zatim staviti zemlju na vrh da ostane bez disanja i ugljen se prepekao i pošto ga nema, moraš paziti da ne curi, jer ako curi, ako je curenje veliko, dođeš sutra ili prekosutra i nađeš pola deponije ugljena, sipati cisco, pepeo. Dakle, sada ćemo postaviti ploče. Inače su ugljenokopi bili prekriveni travom kada je u okolici bilo u izobilju. U nedostatku toga, neke kamene ploče i sloj zemlje imali su istu funkciju, jer se radi o smanjenju ulaska kisika. Pa ovo mora biti tako pokriveno par dana, što i bude. Par dana minimalno za žeravicu. Tako da se vatra prestane gasiti. Jer naravno, u središtu je zgnječeno i tamo je, na primjer, ako je masni panj ili sama zemlja čuva toplinu i ne spaljuje panj, tu je žar nad žeravicama, tu je. Dakle, par dana. I još uz to, nekad, kad ideš vaditi, izlete neke iskre, koje baciš u vreću i kad dođeš na cestu, počne dimiti i počne gorjeti i moraš istovariti magarca, uzeti izvadi kesu i odi do česme da u nju natočiš vode jer će inače izgorjeti magarac, vreća i ćumur. To se radi u smislu da se zemlja malo pritisne i ne da dimu da diše i izlazi van i da se vatra nastavi unutra. Ugljenar će ostati sam na planini dva ili više dana kako bi se ohladio i žeravica ugasila. Prošla su četiri dana otkako su zapaljeni panjevi vrijeska zakopani i ekipa ljudi iz Quintanar de la Sierra vraća se u šumu kako bi uklonila ugljen. Dani kada je ugljenar ostavljen da se hladi bili su kišoviti, čak je padao i snijeg, pa je zemlja zbijenija nego inače. Pažljivo, pokušavajući spriječiti da zemlja prodre unutra, ugljenari kopaju ploče sve dok ne otkriju plod svog truda. Ugljen je ispao dobre kvalitete i dok ga vade iz lonca, procjede ga kroz sito. Svrha prosijavanja je uklanjanje pepela i nečistoća koje ugljen može imati. Sada trenutno izlazi malo malo jer vrh uvijek izlazi malo manji jer to zadnje gori. A u središtu će ispasti čvršće, s više ugljika, recimo. Vidite ovdje, na primjer, izađe deblje. Što je ugljen jači, to je bolji, to je čvršći, jer kasnije u kovačnici, što je manji, to je prirodno, prije se potroši. Kako raste , može izdržati žeravicu, vatru u kovačnici, može izdržati i mnogo više. Vreće se pune ugljenom očišćenim od nečistoća. Tom prilikom nema opasnosti da komadići drvenog ugljena izađu van s malo žara, jer je posuda za ugljen dobro ohlađena. Je li još puno ostalo, Pascuale? Nema više ništa, gotovo je. Pa onda smo završili berbu. Temeljna razlika između drva i drvenog ugljena za korištenje kao gorivo je u tome što ima veći sadržaj ugljika, pa je njegova kalorijska vrijednost veća za korištenje u aktivnostima vezanim uz željezo. U šumi se lonac ostavlja za drugu priliku s nekim cjepanicama koje nisu spaljene i koje će se dodati u sljedećoj seriji. Ja sam Eugenio Monesma, redatelj i producent dokumentarca koji ste upravo gledali. Ako vam se svidio, potičem vas da se pretplatite na kanal aktiviranjem obavijesti na zvonu i tako možete uživati ​​u stotinama dokumentaraca koje već imam na kanalu i koje ću postavljati tjedno.